On je za FACE govorio o potencijalnim kaznama koje mogu dobiti maloljetnici iz Bosne i Hercegovine koji počine najteža krivična djela, kao i pravnoj uvjetovanosti dobivanja oružanih dozvola.

Nakon stravične tragedije koja se dogodila u beogradskoj osnovnoj školi prije nekoliko dana – javnost je zanijemila.

Trinaestogodišnji dječak, K. K., učenik OŠ "Vladislav Ribnikar", u masovnoj je pucnjavi ubio osmero svojih školskih kolega i radnika obezbjeđenja, a teško povrijedio šestero, koji su hitno hospitalizirani usljed povreda opasnih po život. Prema izjavama srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, dječak je koristio pištolj koji je uzeo iz očevog sefa.

Sve više oružja na ulicama

Podaci iz 2022. godine pokazuju da je na svjetskoj razini, unatoč problemima u lancima snabdijevanja, porastao i procent prodaje oružja.

Iako Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine ne raspolaže podacima o upotrebi vatrenog oružja u kontekstu počinjenja krivičnih djela, stupci crne hronike u našoj državi svjedoče da je na snazi porast.

Potaknuti tragedijom koja se dogodila u beogradskoj osnovnoj školi, razgovarali smo sa prof. dr. Adnanom Durakovićem, profesorom Krivičnog prava koji je zaposlen na Pravnom fakultetu u Zenici. On je za FACE govorio o potencijalnim kaznama koje mogu dobiti maloljetnici iz Bosne i Hercegovine koji počine najteža krivična djela, kao i pravnoj uvjetovanosti dobivanja oružanih dozvola.

Razgovarala: Dženeta Rovčanin

Profesor Duraković na samom početku razgovora naglašava da je bitno govoriti o kategorizaciji oružja. Dodao je da su na snazi kantonalni zakoni, a proces dobivanja dozvole, makar u birokratskom smislu, nije jednostavan. Zloupotrebom se, potcrtava, automatski oduzima Oružani list.

„Na snazi su kantonalni zakoni. Kanton Sarajevo ima svoj, drugi kanton svoj... Postoji kategorizacija vatrenog oružja koje je dozvoljeno ili nije dozvoljeno nositi. Vatreno se oružje nabavlja na osnovu odobrenja, a ono se dobiva u nadležnoj PU nakon podnošenja zahtjeva. Moguće je nabavljanje i više komada oružja iste vrste – uz ispunjavanje općih posebnih uvjeta, a to su: opravdan razlog za nabavku, navršena 21 godina života, da osoba nije pravosnažno osuđena, da se protiv iste ne vodi protiv krivični postupak, da nije kažnjavana za remećenje javnog reda i mira, da ne uživa u prekomjernim količinama alkohola ili u narkotičkim sredstvima, itd. Uglavnom, PU vrši provjere i formira komisiju, koja odlučuje i donosi nadležni akt, kojim se odobrava ili ne odobrava nabavka oružja. Zloupotreba ovih prava vodi sankcijama, koje vode ka oduzimanju Oružanog lista“, kaže prof. dr. Adnan Duraković za FACE.

Od bezbrižnog djetinjstva do masakra: Maloljetnička ubistva česta su i u BiH

Tragedija u Beogradu se ne može smatrati izolovanim slučajem u regionu, s obzirom na to da su u Bosni i Hercegovini poznati slučajevi u kojima su maloljetnici počinili najteže krivično djelo – „Ubistvo“. 2008. godine u sarajevskom je tramvaju ubijen Denis Mrnjavac, a njegov je ubica, Nermin Sikirić, tada šesnaestogodišnjak, osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od deset godina. Prošle je godine bh. javnost zanijemila kad je troje maloljetnika ubilo stariju žensku osobu u sarajevskom naselju Mahmutovac. Ovo su samo neki od slučajeva koji su se dogodili u BiH.

Profesor Duraković naglašava da u bh. zakonodavstvu ne postoji krivična odgovornost djeteta koje je mlađe od četrnaest godina, baš kao i u Srbiji, a izricanje kazne zavisi od niza faktora. Ipak, čak i maloljetnici mlađi od četrnaest godina nisu u potpunosti amnestirani od zakonskih sankcija.

„Maloljetnici, i mlađi i stariji, odgovaraju pred zakonom. Postoje sankcije, policijsko upozorenje / ukor, zatim odgojne preporuke i na kraju maloljetnički zatvor – najteža kazna za najteža krivična djela koja su počinjena od strane maloljetnika. Djeca do četrnaest godina nisu krivično odgovorna“, kaže prof. dr. Duraković.

Zakoni koji razlažu dobnu maloljetničku granicu kad je riječ o počinjenju krivičnih djela ekvivalentni su na prostoru bivše Jugoslavije. Međutim, u zemljama svijeta ova je granica pomjerena, pa tako ona u Engleskoj iznosi deset godina.

„Bilo je vrlo malo krivičnih djela koja počine djeca, jer – po svom fizičkom statusu – obično nikoga nisu mogli ozbiljnije povrijediti, ali očigledno je da se okolnosti mijenjaju. Prisustvo oružja mijenja 'pregovaračku moć', odnosno 'moć prinude' koju imaju i djeca kad posjeduju oružje. Govori se, evo, o snižavanju dobne granice za kažnjavanje na dvanaest godina. U engleskom pravu ona iznosi deset godina, ali postoji oboriva pretpostavka, tj. dokazuje se da je dijete moglo imati subjektivne elemente za počinjenje krivičnog djela“, kaže on za FACE.

Snose li roditelji odgovornost?

Nakon pucnjave u beogradskoj osnovnoj školi, priveden je otac maloljetnog ubice, a prema pisanju srbijanskih medija, Tužilaštvo u Beogradu ga tereti za krivično djelo „Teško ugrožavanje sigurnosti“.

U kontekstu pravnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, profesor Duraković kaže da kod nas roditeljska odgovornost još ne izlazi iz okvira „moralnih dužnosti“ i da svako odgovara u granicama svog umišljaja.

„Odgovornost roditelja možemo posmatrati u onom dijelu gdje se pojačava odgovornost za dječije ponašanje, tj. ako oni nisu ništa poduzeli ili reagirali. Po našem zakonu, ta roditeljska odgovornost nije supsidijarna, odnosno svako odgovara u granicama svog umišljaja. Prema tome, ako dijete nije potaknuto i iskorišteno kao sredstvo za izvršenje krivičnog djela – ne možemo govoriti o odgovornosti trećih lica, pa tako ni roditelja“, potcrtava.

„Dolaze li“ masovne pucnjave i na Balkan: „Ovo je nasljeđe pogrešnih odluka“

U Sjedinjenim Američkim Državama su česte masovne pucnjave u školama, pa tako američki mediji izvještavaju da je 2020. godine zabilježeno oko 249 incidenata na školskim lokacijama, a tokom 2022. godine – taj je broj bio nešto niži i iznosio je 137 zabilježenih slučajeva koji uključuju vatreno oružje.

S obzirom na događaje u Beogradu, profesora Durakovića smo pitali je li nužna reforma pravosuđa i izmjena trenutnih zakona koji tretiraju maloljetničku odgovornost. On je stava da je potrebna statistička procjena kvalitete zakonskih odredbi. Tako će se, kaže, najbolje vidjeti koji zakoni ili podzakonski akti mogu biti reformirani.

„Zakoni o oružju su u funkciji postizanja određenih ciljeva, a oni moraju biti uravnoteženi s potrebama građana, individualnim i društvenim interesima. Statistikom se može utvrditi koliko su kvalitetni ovi zakoni ili pojedine odredbe zakona, šta se želi postići, tj. da li ima zloupotrebe oružja, koje je legalno izdato ili ne. Kroz analizu će se vidjeti koji segmenti tih zakona mogu biti reformirani, ali oni se mogu samo pooštravati... U bivšoj Jugoslaviji su na snazi bili relativno rigorozni zakoni, međutim, državnom je politikom oružje dijeljeno pojedinim grupama ljudi i na kraju je to i izazvalo sukobe. Pojavni oblici kriminala su rezultat prisutnosti takvog oružja i danas imate nasljeđe pogrešnih odluka. Zakoni su odraz i kulture, i tradicije, i interesa grupacija koje žele da postignu određene ciljeve“, kategoričan je prof. dr. Duraković.

Duraković: „Otkad je izumljena puška – nestalo je heroja!“

Profesor Duraković smatra da je najbolje preventivno djelovati u "porodičnom krugu", što uvjetuje dalji „ciklički angažman“. On smatra da je „nasilje sastavni dio odrastanja“, a da na dječiju percepciju utječe više faktora.

„Nasilje je sastavni dio odrastanja djece i omladine... Oni tako stiču sposobnost zakona ulice, socijalne interakcije i sličnih aktivnosti. Otkad je izumljena puška – nestalo je heroja! U dječijoj svijesti oružje stvara set mišljenja, koja nužno ne moraju biti ispravna. Odgoj se dominatno odvija unutar porodice! U njihovom su odgoju važni i duhovni i socijalni elementi, ne samo materijalni! U školi se vide svi problemi!“, kaže on.

Važno je preventivno djelovati

Dalje naglašava da se mora reagirati na vrijeme, a najbitnija je nepristrasnost u rješavanju novonastalih problema. Ukoliko se situacija ne riješi na ovaj način, potcrtava, „akutni počinioci postaju hronični“.

„Ta (problematična, op. a) djeca stvaraju poteškoće drugoj djeci. Prevencija je da se svaki incident registruje na vrijeme i da se na njega odreaguje – nepristrasno, naglašavam, jer ako se to tako ne obavi – akutni počinioci postaju hronični! U bh. zakonodavstvu postoji krivično djelo 'Zapuštanje i zlostavljanje djeteta' i adekvatno je kad govorimo o sličnim slučajevima kao u Beogradu. Djeca nisu pod udarom zakona, ali da bi se spriječilo ovo – treba se okrenuti roditeljskim obavezama! Ovo djelo šteti djetetu nemjerljivo“, potcrtava prof. dr. Duraković.

Kako se ponašati u kriznim situacijama?  

Prof. dr. Adnan Duraković po struci je i diplomant kriminalističkih nauka, a neko je vrijeme radio i u MUP-u. On kaže da u pedeset posto slučajeva počinilac sam „okonča“ kriznu situaciju. Međutim, naglašava da postoji i drugih pedeset posto – kada je počinilac još uvijek na licu mjesta. Tada je, kaže, bitna saradnja svih institucija.

„Kada policija dođe na intervenciju, formira se kontaktni tim – moraju biti najmanje četverica policajaca, koji ulaze u objekt radi odvlačenja pažnje i ometanja počinilaca. Ne preporučuje se individualno djelovanje policije. U kriznim situacijama je ključno djelovanje operativnog dežurstva policije! U pucačkim incidentima je naglasak na preventivnom djelovanju, tj. moraju se identificirati osobe koje su potencijalna opasnost i prijetnja nije jedina indicija. Američki FBI je izdvojio dva elementa za analizu: ozbiljnost prijetnje i ličnost koja prijeti“, zaključuje prof. Duraković za FACE, naglašavajući da je bitna saradnja cijelog „lanca“ društva – od socijalnih službi, policije, pa nadalje.